Ocjenjivanje

Postoji li apsolutno pravedno ocjenjivanje? Pitanje je to koje trajno zaokuplja učenike, njihove roditelje i nastavnike, raznovrsne stručnjake, pedagoge i psihologe, pa i cjelokupnu javnost. Vjerojatno bi se svi složili da, iako težimo takvom ocjenjivanju, ne uspijevamo ga uvijek realizirati. Činjenica je da, bez obzira na postojanje različitih modela vrednovanja i ocjenjivanja učenika, još uvijek nije definiran način za koji bismo sa sigurnošću mogli ustvrditi da je apsolutno pravičan. Jednostavno, kao što nema idealnoga društva koje će sve ljude pravedno nagraditi prema njihovim stvarnim zaslugama, tako ne postoji niti idealna škola u kojoj će svaki učenik uvijek biti u potpunosti točno ocijenjen. No važno je istaknuti da je traganje za najboljim, a to znači objektivnim, pravičnim i cjelovitim ocjenjivanjem, jedan od imperativa suvremene škole. Vjerojatno se učenicima, možda i njihovim roditeljima, ponekad čini da nastavnici nisu stvarno motivirani da zaista pravedno ocijene učenička postignuća, no istina je upravo suprotna. Biti objektivan i pravičan u prosuđivanju učenikova znanja cilj je kojemu teže svi nastavnici, ali je to zadatak koji zbog različitih čimbenika nije moguće uvijek ostvariti. U svakom slučaju, ocjena je kompleksna vrijednost koja u sebi sadrži mnoštvo elemenata – znanje, inteligenciju, opće školsko ponašanje, prilagođenost školskim kriterijima.
Svakako valja istaknuti da se nastavnici pri ocjenjivanju trude rukovoditi sljedećim:
– prvi je korak u ocjenjivanju primjena nepisanog pravila – ako nastavnik nije siguran zaslužuje li učenik nižu ili višu ocjenu, bolje je ako se odluči za višu,
– ocjena je višeslojna jer osim objektivnih mjerila sadrži i osobno stajalište nastavnika koji će uzeti u obzir i učenikovo zalaganje i razvojne sposobnosti,
– ocjena se mora temeljiti na većem uzorku prikupljenih podataka, mora biti uvijek poticajna a ne represivna,
– ocjena treba biti razvojna i gradivna jer vodi računa o razvojnim funkcijama učenika, prati njegovo napredovanje te pridonosi unaprjeđenju cjelokupnog procesa učenja i nastave,
– kada se ocjene zaključuju na kraju jednog obrazovnog razdoblja, potreban je sustavan postupak prikupljanja spoznaja o učeničkome znanju: rezultati testiranja, učiteljeve prosudbe, samoocjenjivanje, učenička mapa s radovima i projektima.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa također se sustavno bavi pitanjem učeničkih postignuća i pokušava definirati radnje neophodne za što objektivnije i pravičnije ocjenjivanje. Stoga je 29. 9. 2010. donijet novi Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi. Pravilnikom se utvrđuju načini, postupci i elementi vrednovanja odgojno-obrazovnih postignuća učenika u osnovnoj i srednjoj školi, prava i obveze učitelja/nastavnika, učenika, razrednika i ravnatelja u provođenju postupaka vrednovanja tijekom školske godine te prava i obveze roditelja/skrbnika. Učenike ipak najviše zanimaju one odredbe koje bitno utječu na organizaciju svakodnevnog školskoga života. Svaki bi učenik trebao obratiti pozornost na te pojedinosti kako bi što bolje i uspješnije planirao i svladavao svoje školske obveze. Tekst Pravilnika u cijelosti možete pronaći na našim školskim stranicama (Oglasna ploča), a ovdje donosimo najzanimljivije pojedinosti vezane uz članke broj 7, 8, 9, 10 i 13 za koje učenici najčešće pokazuju interes:

Članak 7.
Usmeno provjeravanje

(2) Usmeno provjeravanje i ocjenjivanje učenika može se provoditi na svakom nastavnome satu bez obveze najave i, u pravilu, ne smije trajati dulje od 10 minuta po učeniku.
(3) U danu kada piše pisanu provjeru, učenik može biti usmeno provjeravan samo iz jednoga nastavnoga predmeta, odnosno iz dva nastavna predmeta ako taj dan nema pisanih provjera. Datum svake usmene provjere mora biti unesen u rubriku bilježaka.

Članak 8.
Pisano provjeravanje

(4) Učitelj/nastavnik je dužan obavijestiti učenike o opsegu sadržaja koji će se provjeravati i načinu provođenja pisane provjere.
(5) U jednome danu učenik može pisati samo jednu pisanu provjeru, a u jednome tjednu najviše četiri pisane provjere.

Članak 9.
Ponavljanje pisane provjere znanja

(1) Nakon pisane provjere s neočekivanim postignućem učenika, učitelj/nastavnik treba utvrditi uzroke neuspjeha i ponoviti pisanu provjeru. O dogovorenome treba obavijestiti razrednika i stručnu službu škole.

Članak 10.
Okvirni vremenik pisanih provjera znanja

(3) Vremenik se sastoji od popisa razrednih odjela i kalendara nastavnih dana te upisanih planiranih pisanih provjera. Izrađen je prema izvedbenome nastavnome planu i programu i rasporedu sati pojedinih razrednih odjela.

Članak 13.
Prava i obveze učenika

(1) Učenik ima pravo znati elemente ocjenjivanja, kao i načine i postupke vrednovanja od svakoga učitelja/nastavnika za svaki nastavni predmet.
(2) Učenik je dužan pridržavati se svih pravila koja se odnose na načine i postupke vrednovanja, te na pravila ponašanja učenika u školi.

Na kraju valja istaknuti da suvremena škola ne vodi računa samo o što objektivnijem i pravičnijem ocjenjivanju učenika, nego teži promoviranju i promicanju brojnih vrijednosti. To se prvenstveno odnosi na poticanje kritičkog mišljenja, uvažavanje različitosti, razvijanje potencijala svake osobe i razumijevanje kreativnosti i inovativnosti kao nečega što je, u većoj ili manjoj mjeri, moguće razviti kod svakog učenika. Nadalje, važno je i povezivanje formalnog i neformalnog obrazovanja i izlazak iz okvira škola da bi se nastava osuvremenila i učinila atraktivnijom i učinkovitijom. Budući da cilj učenja kao aktivnog procesa nije samo postizanje nekih specifičnih znanja činjenica, nego i usvajanje načela procesa mišljenja te putova dolaženja do važnih znanja, pred današnjim su nastavnikom brojni novi izazovi. To znači da su kvalitete nastavnika iznimno važne i da dobar nastavnik neprestano radi na svojim kompetencijama. No te je kvalitete i kompetencije moguće iskazati samo u školi utemeljenoj na atmosferi uvažavanja, tolerancije i razumijevanja između nastavnika i učenika. Upravo takva škola omogućuje pravično i objektivno vrednovanje i ocjenjivanje učenika, što u konačnici znači zadovoljne učenike i nastavnike, motivirane za suradnju i stalni napredak.

Također pogledajte...