Putokazi

Učenik – poslan, pozvan ili dođe sam

Prije desetak godina, moja kolegica, tada razrednica prvog razreda, jednom prilikom mi je ispričala kako ju je učenik najozbiljnije zamolio da mu ”sredi” sastanak s psihologicom jer treba hitnu pomoć oko ispravljanja ”komada”.

Gornji naslov je ujedno putokaz onim (vjerujem vrlo rijetkim) učenicima koji se možda još uvijek pitaju kako doći kod psihologice na razgovor.

Za svaki slučaj, mali podsjetnik za učenike:
Gdje? Moj ured, kao što znate, nalazi se na prvom katu, na kraju hodnika desno od zbornice.
Kada? Možete mi se javiti pod bilo kojim odmorom radi razgovora ili samo dogovora.
Hitnoća i slične okolnosti. U slučaju hitnoće i velike frke pravilo odmora, naravno, ne vrijedi i možete mi se javiti od 8.00 do 14.00 sati u jutarnjoj, te od 14.00 do 20.00 sati u poslijepodnevnoj smjeni.

Pomoć psihologa – kada i zbog čega?

Radeći s učenicima uvjerila sam se u njihovu sklonost razgovoru o vlastitim problemima, interesima, željama i snovima; u njihovu (često prikrivenu) potrebu da im netko pokaže KAKO umjesto da im se stalno govori ŠTO.

Ovdje su neki od razloga zbog kojih mi učenici dolaze sami ili ih netko drugi uputi (roditelji, nastavnici, prijatelji …), problemi na kojima radimo i/ili zbog kojih može biti korisno doći k školskom psihologu:

• poteškoće i neuspjeh u učenju, nepoznavanje tehnika učenja
• nervoza i trema prije ispita
• nezadovoljstvo u odnosima s bliskim osobama: roditeljima, prijateljima, djevojkom/dečkom …
• poteškoće u komunikaciji s nastavnicima
• nesigurnost, nezadovoljstvo sobom, nisko samopoštovanje
• osamljenost, tuga, potištenost
• zabrinutost, tjeskoba, strah
• misli o samoubojstvu
• problemi ovisnosti
• ljubavne brige
• obiteljski problemi
• poteškoće u samokontroli ponašanja (impulzivnost, agresivnost)
• neučinkovito organiziranje vremena
• gubitak drage osobe ili drugo traumatično iskustvo
• nezadovoljstvo odabranim zanimanjem
• nedoumice oko nastavka školovanja i izbora škole/fakulteta …

Brige, neriješeni problemi ili nezadovoljene potrebe mogu biti ozbiljna prepreka ostvarivanju uspjeha i zadovoljstva u školi i životu. Ponekad teškoće ne možemo ili ne znamo riješiti sami ili uz pomoć svojih bližnjih, pa je uputno potražiti pomoć psihologa koji će nas razumjeti, pružiti podršku, savjet i nastojati pomoći.

Povjerenje

Jedno od osnovnih načela rada psihologa je povjerljivost usluga i čuvanje tajnosti podataka. Povjerenje, diskrecija, iskrenost, poštivanje i uvažavanje osobnosti svakog klijenta pravila su bez kojih naše djelovanje ne bi imalo smisla.

Ovo je na slikovit način, sažeto u komadiću razgovora koji sam jednom prilikom nehotice prisluhnula dok je dvoje učenika šuškalo pred mojim vratima.
Prvi glas (neodlučno): ”… ali moram ju pitati kome…” Drugi glas (nestrpljivo prekida): Daj, ne davi! Ono što psihologica kaže to ti je zakon. Nema šanse da ti mulja ili priča okolo…”

Pozivnica

U jednoj davnoj anketi nekolicina učenika mi je zamjerila da se “previše bavim s problematičnima”. Tada, kao psiholog početnik, dobro sam se zamislila, uvidjela da dečki nemaju krivo i to mi je bio poticaj da na jedan drugačiji način planiram i osmislim svoj rad.
Onima (vjerujem rijetkima) koji i danas možda misle da je tomu tako poručujem:
Navratite …

… i ako niste “problematični”
… ako ste samo znatiželjni i imate različitih pitanja i nedoumica
… ako želite naučiti nešto novo i unaprijediti svoje vještine
… ako želite saznati npr. koliko ste pametni
… ako imate zanimljivih prijedloga i tema za radionice i aktivnosti u vašem razredu ili školi
… ili ako želite možda samo vidjeti kako izgleda moj ured (Svima koji još niste bili poručujem da nemam “psihološki kauč”, kako je jednom davno, gotovo razočarano, primijetio jedan prvaš.)…

jednako ste dobrodošli!

Također pogledajte...